|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čitaj pa ćeš vidit!:)
od 22.12.bilo vas je...
Free Web Counter
o meni:
ime:Neda
prezime:nije važno
imam:14 g
zovu me:njee,žabica,krpuša,...
slušam:sve osim narodnjaka,cajki i folka
volim:svoju obitelj,prijatelje,tulume
,starke,zločeste dečke,.....
ne volim:ŠKOLU,umišljene osobe koje se uvaljuju u starije društvo i ženske koje mjenjaju muške ko čarape,...
naj ekipa: Briška
uglavnom sam zabavna i opičena...
zbunjena
marta
iva
kike
ivana & matea
lude briscanke
miš
carlo
cigla
marina
Vise nije to to, malo nam je falilo
ja povukla sam crtu vec davno
sto smo bili bili smo
sad za ljubav prekasno
vrijeme ne radi za nas
REFREN 2x
Ako te volim jos i sad
znam, necu priznati
jer uzalud ponos kada ja
sebe moram lagati
Moram mijenjati zrak
na oci padne mi mrak
kad te vidim kako glumis mi sad
nije mjesto ni tren
bas me briga sto si njen
kaze ona dobra pjesma stara
REFREN
JA ĆU DOĆI...
ja znam,
sada spavaš...
i zamišljam te,
u postelji mekoj...
kako sanjaš...
al ne znam,
da li i slutiš,
nemir i čežnju
koju budiš,
nekom,
u zemlji dalekoj...
i ove noći,
mirno spavaj,
i znaj,
ja ću doći...
ja ću doći...
TUŽNO ŠUME MORSKI VALI...
gluha noć... tama sama...
obala... osama...
svi su već zaspali...
o, kako tužno šume morski vali...
jecaji... osjećaji...
znam...
i ja sam kao i oni sam...
jure i žure,
jedan za drugim
u noćima dugim
al svaki im se san,
baš svaki dan
razbija o zid,
o suri hrid
oštri hrid...
ostane tek morska pjena...
ljudska uspomena...
sve bljeđa...sve rjeđa...
o, ja znam...
ja znam zašto tužno šume morski vali
jer i ja sam jedan njihov djelić mali...
razbijen u jednoj burnoj noći
na suroj hridi u samoći...
u samoći...
ŠTO JE DANAS LJUBAV
Vidim nekog zgodnog dečka,
Sa ježić- frizurom,
Al odma ode sve u vjetar,
On je tu sa svojom curom.
Vidim opet nekog tamo stoji.
Uzeo novce, pa ih redom broji.
Ali, i ta šansa propala je,
Tamo neka crnka sebe mu daje.
Što je meni sad?! Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Što se dogodilo sa dobrotom, vrlinama?
Zašto srce pada samo na lijepo izvana,
Zašto ne kopa negdje po dubinama?
Evo, opet, neki mali plavi,
Šilt sa markom stoji mu na glavi.
Ali, kod njega mi nešto smrdi:
Neki DRUGI oko njeg se vrti.
Sad se stvori neki treći
Prišao je meni,
Ima skupe tene na nogama,
Ali je sigurno na drogama...
Što je meni sad? Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Zašto svakom, tko nije lijep,
Odmah ispucam: BRIŠI?
Samo pogled
Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
Prva ljubav
Prva ljubav nije bila bogzna što,
Sjedila u zadnjoj klupi, magarećoj.
Bila drska, vukla učitelje za nos,
Svaki dan izvela po jedan štos.
A, onda su došli problemi,
Svi me mrzili sudilo se meni.
A on je stao uz mene, da me štiti,
Nije me mogao jače voljeti.
Sada bježim, čim ga ugledam.
Svoje se prošlosti sramim...
I umjesto da se s njime smijem,
Ja druge dečke mamim....
Sada bježim, okrutnosti moja,
Što ako srce nije htjelo tako?
Ono je htjelo sasvim drugim putem,
Nitko ga više nije volio onako...
Sada dolaze novi, možda ljepši, pametniji,
Ali srce više nema mjesta za nikoga,
Prva ljubav još je tu u meni,
Prva ljubav, nestala bez traga...
JA I MOJE PRIJE
SRETNA DJEVOJKA
Večeras ću umirati još jednom.
Gledati ću tebe i nju, sretne, zaljubljene,
Ona i ti, tako lijepi par......
Gledat ću je kako se radosno smije,
Ona....
Moja nekad najbolja prijateljica,
Ona, ona koja je znala koliko sam te voljela,
Ona koja je znala svaku suzu koju sam zbog tebe prolila...
Ona koja me tješila, koja je govorila da ćemo biti skupa....
Ona koju sam neizmjerno voljela.....
Gledat ću vas kako se smijete, kako se volite, ljubite....
I ja ću se smijati...
Smijati ću se kao da ništa nije, kao da sam i ja sretna.....
Ta svi mi zavide što sam uvijek sretna, vesela......
Smijati ću se.......
A u sebi....
A u sebi ja ću vrištati....
Znam već, duša će me boljeti do krvi........
Znam već, plakati ću iznutra,
znam već, da ću noćas još jednom umrijeti....
I svakim tvojim poljupcem ja ću biti sve mrtvija,
i svakim nježnim dodirom ja ću biti trulija........
Noćas će jedna zvijezda pasti,
ta kažu da zvijezda padne kad jedna duša umre,
noćas će pasti moja zvijezda, ali tijelo će biti tu, živo....
Noćas ću ja umrijeti.
Ali ipak ću se smijati...
Ja vesela, vedra.......
Ja, sretna djevojka.......
LJUBAV POKREĆE SVIJET.........
Tihim bespućima sumornih strana
Izgubljeni u posljednjim smirajima dana
Lutamo......
Tražimo draga lica, srodne duše..
Puštamo da nas nosi rijeka gradskih svjetala,
Koja se ulijeva u ocean nemira...
Pričamo o sreći, o ljubavi,
Tražimo oslonac,
A u biti samo tražimo nekoga da nas riješi patnje,
Da nas riješi boli koja ubija...
Postajemo robovi grada,
Robovi vlastitih sebičnih želja, prohtjeva, zabluda.....
Sanjamo o oslobođenju, o nekom novom životu,
O životu u ljubavi......
A što mi očajne duše dajemo????
Mi ljubav tražimo, a patnju dajemo....
Želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa....
Što smo mi, što smo postali?
Gdje je nestala ljubav....?
Mislimo da se sve može kupiti,
Ali ne može ono najvažnije......
Ljubav koja pokreće svijet......
POSLJEDNJI SUSRET.....
Sumrak....
Tiha ružičasta patnja utopljena u tragove izgubljenih misli....
Sjene...
Pričaju zaboravljene priče onih koji su se voljeli.....
Jeka.....
Vrišti nijemim uzdasima, boli, patnjama....
Tuga.....
Ubija, briše, uništava sve ono dobro, sva lijepa sjećanja.....
Mrak....
Prekriva lica, skriva osmjehe, odnosi snove.....
Odlaziš....
Ostavljaš me samu, zarobljenu u posljednjim trzajima sutona....
Nestajem....
Nestajem i ja, odlazim zajedno s suncem, da se izgubim u moru sjećanja......
BALADA O SLIJEPOJ DJEVOJCI....
Bio je kišni, jesenski dan,
oko mene prolaznici što žure,
a ja sam stajao malo žalostan,
naslonjen o zid stare ure.
Gledao sam u daljine,
mirisao miris kiše,
razmišljao sam o životu,
i sudbini što život piše.
A onda sam je ugledao,
stajala je nasred puta,
tek su oči virile joj,
iz ovratnika velikog kaputa.
Skupio sam svoju hrabrost,
prišao joj tiho, blago,
reko: "Izgledate izgubljeno,
mogu li vam pomoći kako?!"
Nasmiješila se ljupko, blago,
i s podsmjehom nekim rekla:
"Pa kad već navaljujete tako,
ima li u blizini apoteka?"
Spremno sam joj pokazao,
oh, kako je bila lijepa,
ali i njen život okrutan je bio,
Marina je bila slijepa!
Živjela je na Jarunu,
u prašnjavom, tijesnom stanku,
a iako je slijepa bila,
brinula se i za majku!
Od tog jesenjeg dana
duga smijenila je moje kiše,
što više sam znao Marinu,
to i volio sam je sve više.
I jednako naglo kao što je i došla,
Marina je nestala iz života moga,
bolest je otela to nevino biće,
a volio sam je više od života svoga!
I danima sam poslije šetao na kiši,
oko stare ure tražio Marinu,
tražio sam oči što vidjele nisu,
već su uvijek nijemo gledale daljinu........
ŽIVOT.....
Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........
A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja......
Evo i mene ljudi moji napokon ........bila san pet dana na exkurziji i super sam se provela.........prvi dan smo išli na plitvice na kojima je bilo puno sniga i bilo je jako hladno .................iduće dane smo išli u disco i na bazene koji su pre savršeni ............nismo nikako spavali samo smo se zezali.....bili smo budni do pet ujutro mislim oni su bili budni toliko dugo ja jednostavno nisam mogla izdržat tako da san ja zaspala u tri....u hotelu su bili i igrači hajduka .........presavršeno............sinoć san došla doma oko osam sati..cili dan smo se vozili u zagušljivom autobusu ........a mene je bolila glava za poludit ....tako da sam većinu vrimena spavala ....doma san došla krepana..........danas sam se i razbolila ...iman temperaturu i sve me boli tako da sutra ne iden u školu... taman da se malo odmorin....eto to je bilo ukratko od mene o exkurziji....vidimo se............kiss......
Evo ljudi moji ja vam se trenutno dosađujem i
pokušavam od ovog mog bloga nešto napravit........
Danas nisam išla u školu jer bura puše sve u šesnaest.
Nisam smjela izać iz kuće inače bi nastradala jer neke letve padaju sa susjedne kuće.
Javila mi je Ana da je u školi bila ludnica.Pukla su dva prozora i cila škola je poplavila tako da su cili dan morali stat u jednoj učionici.....ovo vrime je poludilo.
U ponedjeljak nam dolaze neki ljudi za prijavu na prvi pljesak,,,,,,,,ja Anđa i Marta sam se prijavile......nadam se da ćemo proć. 
Eto to vam je sve od mene za sad......ne brini te se pisat ću vam ja opet...ha,ha........koja dosada...............CIAO.....KISS........
POZZ:Briškoj i Gračkoj ekipi......
LEONA LEWIS-BLEEDING LOVE
Closed off from love
I didn’t need the pain
Once or twice was enough
And it was all in vain
Time starts to pass
Before you know it you’re frozen
But something happened
For the very first time with you
My heart melts into the ground
Found something true
And everyone’s looking round
Thinking I’m going crazy
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open
Trying hard not to hear
But they talk so loud
Their piercing sounds fill my ears
Try to fill me with doubt
Yet I know that the goal
Is to keep me from falling
But nothing’s greater
Than the rush that comes with your embrace
And in this world of loneliness
I see your face
Yet everyone around me
Thinks that I’m going crazy, maybe, maybe
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open
And it’s draining all of me
Oh they find it hard to believe
I’ll be wearing these scars
For everyone to see
I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
Evo ljudi moji ,nisam odavno napisala post pa sam odlućila nešto malo napisat.................Maškare su nam došle i super se zabavljam....sinoć sam išla na maškare i toliko sam se isplesala da sam jedva došla do kuće,a danas sam umorna i jedva stojim na nogama koda me bager pregazio
Sutra su završne maškare ali ja neću ić jer imam toliko puno za učiti ,čim pomislim na knjigu padne mi mrak na oči.....tako da sam ipak morala danas provest dan učeći zbog pustih kontrolni ovaj tjedan
tako je bio lijep dan danas šteta što nisam izašla....hmhmhmhm..... ..............koja lijepa sunčana subota...............još se ovaj ponedjeljak moram ić cijepit s razredom u Makarsku ,a ja se tako toga bojim samo šta ne padnem u nesvijest kad vidim onu iglu..
eto to vam je sve moji ljudi o mojim jadima , nadam se da će sve bit u redu .Ipak na kraju sve lijepo ispadne....hehe
pozz:Briškoj ekipi............
Orlando Bloom rođen je u Canterburyu u Kentu, 13. siječnja 1977. Orlandov otac bio je borac za ljudska prava i politički aktivist, ali je umro kada je Orlando imao četiri godine. Nakon toga, Orlanda i njegovu sestru Samanthu odgojila je njihova majka Sonia. Orlando je pohađao St. Edmunds School u Canterburyu, ali je teško prolazio u školi zbog disleksije. Najlakše su mu išle umjetnosti. Sudjelovao je u školskim predstavama i bio aktivan u lokalnom kazalištu. Sa 16 godina preselio se u London i pridružio se National Youth Academy. Pohađao je Guildhall school of music and drama. Tu je nakon četiri mjeseca studija pao s terase na trećem katu i slomio kralježnicu. Usprkos strahu da se neće oporaviti, brzo je ozdravio i vratio se na pozornicu. Tako je jednom u publici njegovu predstavu gledao Peter Jackson, a nakon predstave pozvao ga je da glumi u njegovom novom setu filmova "Gospodar prstenova" nakon što diplomira na Guildhall school of music and drama, što je Orlando prihvatio. Nakon toga proveo je 18 mjeseci na Novom Zelandu igrajući ulogu Legolasa u Jacksonovoj trilogiji. Danas je Orlando Bloom jedan od najtraženijih glumaca filmske industrije.
Orlando Bloom
Božićne pjesme
We Wish You a Merry Christmas
We wish you a Merry Christmas,
We wish you a Merry Christmas,
We wish you a Merry Christmas,
And a Happy New Year.
Good tidings to you,
And all of your kin,
Good tidings for Christmas,
And a Happy New Year.
We all know that Santa's coming,
We all know that Santa's coming,
We all know that Santa's coming,
And soon will be here.
Good tidings to you,
And all of your kin,
Good tidings for Christmas,
And a Happy New Year.
We wish you a Merry Christmas,
We wish you a Merry Christmas,
We wish you a Merry Christmas,
And a Happy New Year.
Santa Claus is Coming to Town
You better watch out
You better not cry
Better not pout
I'm telling you why
Santa Claus is coming to town
He's making a list
And checking it twice;
Gonna find out Who's naughty and nice
Santa Claus is coming to town
He sees you when you're sleeping
He knows when you're awake
He knows if you've been bad or good
So be good for goodness sake!
O! You better watch out!
You better not cry
Better not pout
I'm telling you why
Santa Claus is coming to town
Santa Claus is coming to town.
Imate li prijatelja?
Biste li se složili da bi mnogi od nas rekli: "Teško je naći pravog prijatelja".
Jednog kasnog poslijepodneva šetala sam plažom i razgovarala sa
jednim mladim čovjekom koji je šetao psa.
Znate li što je rekao? “Pas je moj najbolji prijatelj.” Zbog čega je to tako?
Mi svi trebamo prijatelje, ali najviše od svega trebamo da nam ljudi budu prijatelji.
Da bismo imali prijatelje, prvo moramo postati prijatelj.
Koje su karakteristike pravog prijatelja?
Pravo prijateljstvo uključuje otvorenu iskrenost.
Pravi dokaz stvarnog prijateljstva je,
odanost, pomoć, opraštanje, rame za plakanje, ohrabrenje,
davanje, suosjećanje, povjerenje, tješenje, i ljubav kroz cijelo vrijeme!
Prijateljstvo je vrijedno, jer kroz prijateljstvo možemo primati ljubav i potporu,
čak i kritiku koja će nam pomoći u izgradnji karaktera.
Ako želite imati pravog prijatelja, sjetite se nekoga tko danas treba takvu ljubav.
Dajte svu ljubav koju možete i onda pokušajte dati još malo više.
Ta osoba ne mora biti savršena, nadarena ili snažna.
Vaš novi prijatelj može biti nesavršen, bez dara i možda siromašan.
Svaka duša koja hoda ovim svijetom ima srce, osjećaje i sustav vrijednosti.
Dobra prijateljstva su velika vrijednost
Kako blagoslovljen je čovjek koji nađe dobrog prijatelja.
Kako blagoslovljena je žena koja nađe dobrog prijatelja.
Kako dobro je imati mnogo prijatelja!
Kako naći dobrog prijatelja?
Prvo moramo pozvati dvije sestre da pođu s nama.
Prva se zove Sloboda, a druga Odgovornost.
Sloboda bira prijatelja ali Odgovornost potvrđuje da je on pravi.
Kada otvorimo svoje srce prijatelju, pokušavamo izgraditi povjerenje.
S povjerenjem, razvija se intimnost. I to moramo raditi bez ikakvih sebičnih interesa.
Svi vole biti voljeni. I prijatelji mogu biti oni koji vole.
Da biste bili sigurni da ćete naći prijatelja koji voli, malo promislite, malo molite.
Novi prijatelj!
Komunikacija je ključ za pronalaženje novog prijatelja.
Bez prave komunikacije ništa se neće dogoditi.
Slijedeće što je potrebno je nešto zajedničko, možda isti hobi.
Ne zaboravimo ohrabrenje, prihvaćnje i ljubav.
Dobar prijatelj neće tračati nego će sve zadržati u povjerenju.
Dobar prijatelj će se radovati i plakati sa vama.
Dobar prijatelj neće vas povrijediti.
Dobar prijatelj će vam uvijek pomoći, graditi sa vama, dijeliti stvari sa vama,
vjerovat će u vas, razumjeti vas i vjerovati vam.
Dobar prijatelj oprašta. Onaj koji oprašta je onaj koji voli.
Idite i steknite nove prijatelje, uživajte u životu.
Ako želite... koristite ovu mudrost, bit će vam dobra hrana za dušu!
Ljubav i puse od mene vama...:)
STAKLENA LJUBAV
da li ikada razmišljaš o nama? o meni?
o onome što smo imali?
o onome što zovem staklena ljubav..
ako je to uopće i bila ljubav....
puno mi je trebalo da te prebolim,
ali ne i zaboravim..
jer zaboravit te neću nikad,
jer od nas je ostala jedna lijepa uspomena
koja nikad neće biti zaboravljena..
uspomena za koju kažem da je samo moja
samo moja i tvoja,
iako tebe više nema... ali ja sam tu..
daleko od tvog pogleda, tvog staklenog pogleda..
i strah me priznati da je sve što smo imali bilo stakleno
jer tako je lako puklo.. i to me boli.. jako
sjećam se tvojih riječi, tvog pogleda, dodira
i sve me to još uvijek boli iako sam te preboljela..
život mi ide bez tebe dalje, već odavno nisi moj,
i ja nisam više tvoja, ali uspomena je trajna..
jer sve ono što smo nekad imali još u meni postoji.
ali i to je stakleno, pa pomalo nestaje..
nestaje zbog zaborava.
i samo te jedno molim,
svrati ponekad na naše mjesto,
ali se ne sjeti mene, ne sjeti se nas..
jer više ne postojimo..
moja staklena ljubavi..
ODLAZIŠ
noć, ostavljena tu.. samo da mi lice sakrije..
ja ponovo na dnu, čekam na sve tvoje dodire..
i nemam snage ni glasa pustiti
od tuge koju sada osjećam,
i mada znam da me noćas ostavljaš
ja molit ću za svaki poljubac..
jednom ćeš znati kako mi je večeras
kad ti se duša poput stakla razlomi,
al tada više neću žaliti..
pogled tvoj sve mi govori
i svaka riječ bi bila previše.
i pusti me, pusti da ne zaplačem
jer opet sve u meni umire...
i nemam snage ni glasa pustiti
od tuge koju sada osjećam,
i mada znam da me noćas ostavljaš
ja molit ću za svaki poljubac..
sve sad znam, sad je kraj
tvoje riječi nisu više iskrene,
al tužno je kako sve prolazi
kad je trebalo biti najbolje..
i znam, više nema povratka
al me boli istina da sve što vrijedi sam izgubila..
pusti me da vjerujem da mi sve još tvoje pripada,
pusti da se ne rasplačem..
jer sad znam da stvarno odlaziš..
Zatvori oči........
Ako baš želiš da znaš, sutra ujutro moram otići,
ali gdje god bila, znaj da mislim na tebe...
Ne mogu vjerovati koliko te volim...
Sve što imamo ovdje je sada večeras...
Ne želimo tratiti ovo vrijeme....
Zato ljubavi daj mi nešto za uspomenu,
Stavi usne na moje i voljet ću te zauvijek...
Kad god se budemo osjećali razdvojeno...
Samo zatvori svoje oči i bit ćeš tu sa mnom...
Samo pogledaj svoje srce...
Nikad nećeš biti predaleko od mene ljubavi...Samo zatvori svoje oči...
Znam da ću te vidjeti ponovo, ali obećaj mi da nećeš zaboraviti jer dok god se budeš sjećao; dio nas bit će zajedno...
I kada budeš brzo zaspao; potraži me u svojim snovima...
Vjeruj i dalje u ono što mi jesmo i što imamo čak i ako nisam pored tebe da ti to kažem...
Jer volim te i voljet ću te zauvijek...
I ljubavi zapamti ne postoji mjesto na zemlji koje je daleko i koje se ne može dostići...i ne postoje osjećaji koji mogu umrijeti ako mi to ne želimo...
Zato ljubavi zatvori oči...I bit ćeš sa mnom...
Sada i zauvijek...
Zatvori oči...
Samo ih zatvori...
Noći punog mjeseca
Dao si mi beskrajne noći punog mjeseca,
s njima polagano nestajao je miris s našeg jastuka.
Čežnja u meni pretvara me u pjesnika...
Olovkom te pokušavam vratiti u svoj svijet.
Svijet u kojem tuga otvara još jednu ranu...
a ti me ostavljaš vječno prokletu i samu...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
U očima mi san, tako umorna nestajem i ja...
Sanjam te...varaš me, sa suzom u očima gledam kako odlaziš...
Bez tebe dani su mi kao godina,
prazni i dosadni...
Bez tebe misli kao nevjera,
nikog nema da me natjera...
Vječno sam prokleta...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
Pomorcu...
Sama sam, tebe više nema
sve je uzalud, svaka suza, svaka molitva, prešućena istina.
Sada nema vremena da ga trošim uzalud, godine me stižu.
Slova na papiru, na stolu neispijena čaša
tvoj miris na jastuku.
Nema te dušo, više te nema
tvoja duša putuje,
moja se slama, lomi i opet sama ostaje.
Na srcu tiha patnja, ugasla radost
i jedna izgubljena mladost.
Jastuk natopljen suzama, jedna noć beskrajna
prepuna tuge i uspomena.
Sanjam more, valove...ljude kako se vole.
Tebe i mene nigdje.
U snovima ne držim tvoju djecu za ruku, u stvarnosti još manje.
Otišao si i više se vratiti nećeš, more je pobijedilo...
Sama sam, a život je vječan,
tebe mi nema, dani su dugi, mjeseci i godine prolaze...
Opet molim za tebe i da mi san na oči dođe...napokon.
